Svijet je lopta šarena...

03.07.2005.

Kad pogled ubije...

sreća...veselje...osmijeh...raspoloženje - predobro...
sve to može u trenu pasti u vodu...zbog pogleda...zbog jednog pogleda može se promijeniti sve...zbog onog izraza lica...samo to je i više nego dovoljno da se pojavi neki čudan osjećaj tuge pomiješane s boli...tup i prazan...nikakav...
usne više ne znaju govoriti...ne znaju se smijati...nemaju ni razloga...
i više ništa nije važno...ono što je bilo kao da i nije...
jedan pogled dovoljan je da zaboravim sve u što sam nekada vjerovala...sve ono što mi je davalo snagu da nikada ne odustanem...ono zbog čega se nikada nisam osjećala usamljeno...

isti taj pogled danas mi je vratio osmijeh na lice... :)
[Q]why don't they just try, try and realize
that you make it all right
when you look in to my eyes...[/Q]

01.07.2005.

Nije više kao prije...

...i to tek sad vidim...
6. mjesec protekao je uglavnom u žurbi, živciranju...sreća i tuga stalno su se izmjenjivale...zapravo, prave sreće nije ni bilo...zbog umora...a isti taj umor zaslužan je bio i za tugu...koja nije bila tuga...već je umor samo davao osjećaj neke neugodne praznine...u sve to uspio se uklopiti i on...viđali smo se svakodnevno...na kratko...minute su prolazile prebrzo...razišli bi se prije nego bi se našli...ali te minute postale su nužne...kako bi se odmorila i skupila snagu za dalje...falio mi je svakim danom sve više, iako smo se viđali...ali to vrijeme kao da u mojoj glavi nije pohranjeno kao "vrijeme provedeno s njim"...zatim je došla Grčka...odlazak nije bio toliko bolan koliko sam mislila da će biti...jer...već tada mi je previše falio...kao da sama sebi nisam dala vremena da se opustim i uživam...
sada sam se vratila...neopterećena brigama...bez žurbe, umora...uz prilično malu dozu živciranja...s velikim osmijehom na licu...jer se tuga putem izgubila...vratila sam se u njegov zagrljaj...koliko mi je samo falio...skoro pa sam i zaboravila kako je to priviti se uz njega...ne misliti o ničemu drugom...i jednostavno uživati...
nije više kao prije...sada je još bolje...
[Q]budi samo moj
moja radost i moj smijeh
sad znam da ima Boga
čim za me došao si na svijet...[/Q]

30.06.2005.

??????

Situacija broj 1
slušam razgovor dvije prijateljice...jedna je u vezi 6 mjeseci, druga skoro godinu dana...i pričaju o dečkima...i kaže jedna: "mislim da moj dragi treba biti jako sretan što ima ovako dobru curu koja ga čak i na maturalcu nije prevarila"...druga se složi s njom...nakon toga u mojoj se glavi stvorio veliki upitnik...ČAK I NA MATURALCU!?...zar je maturalac nešto posebno i tad se tolerira varanje!?...a otkad to?...uostalom...prema njihovim riječima, one vole svoje dečke...čemu onda uopće takav razgovor!?...

Situacija broj 2
razgovaram s prijateljicom...i priča ona o nekoj svojoj prijateljici...ne sjećam se točno šta je bilo, ali mislim da ju je dečko udario, možda čak i više puta...na to sam rekla: "i još je s njim!? da na mene dečko digne ruku, ostavila bih ga bez razmišljanja"...i dobijem odgovor: "vjeruje mi, ne bi. to samo misliš. oni se vole"...opet veliki upitnik...oni se vole?...znači, on nju voli pa je lupi koji put jer mu dođe...a ona njega voli pa to sve trpi!?...

Situacija broj 3
prijateljica je upoznala jednog dečka...zaljubila se...htjela je biti s njim pod svaku cijenu...dobila je što je htjela...sad su već kao 2, 3 mjeseca zajedno...iako se ne viđaju, ne čuju...on se njoj više ne sviđa, ili bolje rečeno - gadi joj se...prije nekoliko tjedana njemu se nabacivala neka klinka od 12 godina (on ima 19)...al on nije ništa htio s malom...kad je njegova "cura" to saznala, poludila je...
kao prvo, 12 i 19!?...kao drugo, ona je poludila što ju je on kao prevario iako, po njenom, nisu zajedno i on joj se uopće ne sviđa!?...

Situacija broj 4
prijateljica iz prethodne situacije se opet zaljubila, ali u dečka koji ima curu...prvo je htjela odustati od njega...ali je dobila povratnu informaciju da se i ona njemu sviđa tako da se ipak predomislila...on ima curu, ali muti s drugom...a ona govori: "briga me šta ima curu. ja njega moram imati"...meni opet nije ništa jasno...smeta joj kad njen dečko koji to zapravo i nije ima drugu koju zapravo ni nema...a nije joj problem ako je s dečkom koji ima curu!?...

jesam ja luda ili je cijeli svijet poludio!?...

17.06.2005.

Vjeruje li mi stvarno?...

umorna sam...od učenja, živciranja i nedovoljnog spavanja...možda mi zato ovakva pitanja dolaze u glavu...i ne izlaze, nego traže odgovor...
što znači vjerovati nekome?...pustiti voljenu osobu da ode na nekoliko dana i usput živjeti u strahu da se neće tebi vratiti?...ne čini mi se da je tako...
"što ako nađeš nekoga?"...do jedne određene granice shvaćam to kao šalu...ne uživam baš u njoj...ali preći ću preko toga ne razmišljajući i ne razbijajući glavu...ali ova granica je prilično nisko...i tu rečenicu ne mogu više čuti...zar bi bila kraj njega da ne želim?...ima boljih od njega?...nek ima...briga me...ja volim njega...
odlazim na 8 dana...bez njega...i bez ikakvog straha da ću ga izgubiti...jer...nisam ni na jedan jedini tren pomislila da bi mogao naći drugu dok me nema...
vratit ću se...a kome drugom bi se vratila nego njemu?...nikome...samo njemu...
[Q]samo ti, kad me voliš i ne voliš
samo ti, kad smo sretni i nesretni
vjeruj mi, samo tebe mogu voljeti
sve što imam, to si ti...[/Q]

15.06.2005.

Padat će kiša...

kiša?...ma kakva kiša...pa sunčano je vani...
nedugo nakon što sam to pomislila izađem iz kuće...i osjetim kapljice...pogledam u nebo - skoro pa vedro...hm...kapljice su sve veće...i vratim se u kuću...u međuvremenu spustio se pljusak kakav već dugo nisam vidjela...na jednom mjestu kiša pada ravno, na drugom prema lijevo, a na trećem desno...poludila kiša :) ...
a nedaleko od moje kuće kroz kišu vidim vedro nebo...s povećim bijelim oblakom...i sunce...
poslije svake kiše dolazi sunce...a nekada dolazi i uz kišu :)
i dok užuvam u pogledu, mislim na dragog...i pitam se gdje li je sad...znam da je u gradu...nadam se da ne kisne...jer znam da nema kišobran :) ...a tko zna...možda u gradu ni ne pada...čudno je to vrijeme...bore li se to kiša i sunce za opstanak? :)
[Q]pile moje
kako stvari stoje
vreme radi za nas
baš se mislim
što bi zalud kisli
kad bi mogli ostati kod vas

kiša pada
gde bi išli sada
crni oblaci iznad grada
šta je tu je
sakrijmo se od oluje[/Q]
:)))))))))))))))

13.06.2005.

Prehlada + alergije = umor?

ne bi ja bila ja da se ne prehladim taman kad zatopli...cijelu zimu zdrava i sad...eto...sve me boli od kašljanja, nos curi, grlo peče, glas čudan, oči svrbe i suze...i to sve umara previše...jedva gledam, a knjige čekaju...nažalost, moj sutra ću je otišao na odmor...nema više nikakvog odgađanja...a trenutno mi baš i nije do ničega...a najmanje učenja...neka...bilo je vremena...zabušavala sam...pa nek mi je tako :) budem već riješila...

12.06.2005.

Dugo sam bila daleko...da l' me poželeo neko?

nije da nisam imala vremena...imala sam...vremena se uvijek može naći...pa i onda kad ga baš i nema previše...a ja sam svoje iskoristila za ništa...isplaniram sve, ostvarim ništa...i prođe još jedan dan...tek tako...
razmišljala sam puno puta da napišem nešto...nisam imala volje...a nisam ni znala o čemu bih pisala...ne znam ni sad...a opet pišem bezveze...tek tako...
umorna sam stalno...prije sam malo spavala jer jednostavno nisam mogla...ali sam uvijek bila odmorna...a sad...što više spavam to sam umornija...i živcira me to...najrađe ne bi spavala...a opet spavam...tek tako...
i eto...polako prolazi još jedan dan...tek tako?
[Q]sve što sam ikad znala ja
nije me tako dotaklo
onako kako zna to tvoje srce veliko...[/Q]

09.06.2005.

Totalno drukčiji od drugih...barem meni...

5 mjeseci otkako te znam...zar već!?...ili bolje rečeno - tek!?...ne znam...čini mi se kao da te cijeli život znam...a opet...nekad mi se čini kao da smo se jučer sreli...ma nije to ni bitno...
svaki dan donosi nešto novo...jedino si ti uvijek tu...ipak...i u tebi svakim danom otkrivam nešto novo...nešto zbog čega te volim još više...
i pitam se...gdje bi ja bila danas da tebe nema...tko bi mi onako razvlačio osmijeh...tko bi me tako držao za ruku...tko bi me onako zagrlio...i stisnuo jako...tko bi me navlačio...tko bi me gnjavio... ma...nitko kao ti...
znaš da moje srce kuca za tebe...voli mte...voli mte...voli mte...voli mte...
[Q]apsolutno sve značiš za mene
i bilo gdje da krenem ne mogu bez tebe
i svaki novi dan živim za tebe
jer ja ne mogu i ne znam drukčije...[/Q]

08.06.2005.

Ups...

prošao je 30.5....a ja se nisam sjetila...ni ne bi vjerojatno da nisam čitala stare postove...čudno...prošle godine mi je taj datum bio jako važan...jer je označavao dan kada mi se Lopov prvi puta javio...30.5.2003....tko bi rekao da su dvije godine prošle...
mislila sam da će mi taj datum uvijek biti značajan...ma svaki 30. u mjesecu je bio važan...ali valjda je i to gubilo na važnosti kako su moji osjećaji nestajali...a mislila sam da neće nestati...

neki ljudi nikada ne odustaju...on je jedan od njih...tako se opet javio...naravno, kada nisam uopće očekivala...ma više to uopće ne očekujem...nakon toga smo se sreli na izletu...ali ne slučajno...bio se javio da pita hoću li ići na izlet...zar je on zbog mene išao?...prva 2, 3 sata baš i nismo komunicirali...a onda je popio koju pivu...i odmah se ohrabrio...strašno...počeo prigovarati da ga uopće ne pozdravljam otkad imam dečka...iako ne znam kad sam to prošla kraj njega, a da ga nisam pozdravila...i rekao da ja mislim da mi ne možemo biti prijatelji...što ja nikad nisam pomislila niti rekla...ne bi ja imala ništa protiv toga...ali otkad to on u meni vidi prijateljicu?...rekla bi da je još uvijek zaljubljen...samo ne znam u šta...u mene ne...jer pred njim nikad nisam bila onakva kakva jesam...nikad se nisam mogla opustiti...sve do te subote...jer mi je svejedno šta će misliti...

i nakon svega...ovaj naslov mi ne paše...možda bi bilo bolje "lijepo je preboljeti"...ali neka ostane...
[Q]uzeću ti sve, ma uzećeš mi sve
moja duša je na to navikla
plaši me što znam prevarićeš me
kao sudbina starog lopova...[/Q]

po toj pjesmi je dobio ime Lopov...zašto baš po toj?...e, toga se više ne sjećam...

06.06.2005.

Mi...

nikad ne pišem o NAMA...o jednom dijelu NAS je lako pisati...taj dio je on...a o onom drugom...hm...
ali NAS ipak čine 2 osobe...i ne mogu jednu isključiti...
pa neka ovo bude posvećeno NAMA...ne njemu...ne meni...nego NAMA...
rekli su neki da smo MI baš posebni...hm...pa svaki par je poseban na neki svoj način...
meni je on nešto skroz posebno...a ja sama sebi sam obična...i onda se to spoji i dobije se nešto posebno? :) ...eh...ne znam...očito :) ...

i opet ne znam šta da kažem...osim...
volim njega jer je takav kakav je...i volim sebe zbog onoga što sam otkad je on uz mene...volim NAS...MI smo baš onakvi kako sam željela...i voljela bih da MI nikada ne nestanemo...
[Q]kad te vidim kiša prestane
crni oblak odmah nestane
cijeli svijet se sa mnom raduje,
a tvoj osmijeh nose ulice
i sada znam, ooo znam
ja sam zaljubljena...[/Q]


Stariji postovi

<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031




MOJI LINKOVI

AKO NETKO ZATREBA...
ICQ#: 242-868-538

plavooka_malena@yahoo.com

MENI JAKO DRAGI...


BROJAČ POSJETA
19420

Powered by Blogger.ba